Ideja da napravim slike od pesama rodila se jednog leta kad smo
bili u poseti kod našeg prijatelja Freda. Na balkonu sa pogledom
na more, posto smo jeli ribe sa roštilja i pili crnog vina,
počeo je da nam čita pesme njegovog čuvenog oca (pesnika Nikole
Drenovca).
Prvo nam je recitovao na srpskom a zatim na engleskom.
Zadivljeno smo ga slušali, očarani.
Od kako živimo u Holandiji svakodnevno sam u svojim mislima na
tri jezika, ponekad ponosna na sebe što to mogu a ponekad
zanemim od nemoći.
Naći oduška u prevođenju pesme na meni najbliskiji jezik;
uz pomoć boje, kompozicije, svetla i sve to uz miris lanenog
ulja i terpentina.
Zahvalna sam Fredu za inspiraciju a naravno i za divne prevode.
Očiju tvojih da nije
Haljina
U zimski dan
Srnina molitva
Boja tvoga dodira
to top
Očiju tvojih da nije

Očiju tvojih da nije
Ne bi bilo neba
U malom našem stanu
Smeha tvoga da nema
Zidovi ne bi nikad
Iz očiju nestajali
Slavuja tvojih da nije
Vrbe ne bi nikad
Nežno preko tvoga praga prešle
Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu našem prenoċilo
Were It Not For Your Eyes
Were
it not for your eyes
There wouldn’t be a sky
In our small apartment
Were it not for your laughter
Walls would never
Fade away in your eyes
Were it not for your nightingales
Willows would never
Gently cross your threshold
Were it not for your hands
The sun would never
Spend the night in our dreams
Vasko Popa
(Translated from the Serbian. Translation
© Slobodan Drenovac)
to
top
Haljina

Niko ne vidi na njoj tvoje ruke
Kada prolazim ulicom
Niko ne vidi na njoj tvoje prste
Kad je vratim kući
Maleno dugme je opet ušiveno
I zakopčani svi snovi visoko do vrata
Ja ovu haljinu nežno skidam
Ja ovu haljinu pažljivo oblačim
Ona za mene moć mađije ima
Volela bih da tvoje ruke na njoj
Mogu da pokažem svima
The Dress
Nobody sees your hands on it
When I walk down the street
Nobody sees your fingers on it
When I come back home
The small button is sewed on anew
And all dreams buttoned high up to the neck
I take this dress off gently
I put this dress on gingerly
For me it has the power of magic
And I’d like so much for everybody
To see your hands on it.
Mira Alečković
(Translation © Slobodan Drenovac)
to
top
U zimski dan

Celoga je dana sneg lagano pado
Kao s voćki cvet.
O, kako večeras, o kako bih
rado
Odletela nekud daleko u svet,
Nekuda daleko kroz cvetove
snežne,
Kao leptir lak
I nekome htela
reći reči nežne,
Tople, lepe, nove,
kakve ne zna svak.
I sutona celog
sneg je tiho pado
Umoran i gust.
Večeras bih nekog
ugledala rado,
Ali njega nema.
Put je davno pust
Samo s bledog neba
beloj zemlji sleću
Pahulje kroz zrak.
O, kako je bolno kad ti doći
neće
Neko koga čekas, a spušta se
mrak.
On a Winter Day
Snow fell softly all day long
Like blossoms from a fruit-tree.
Ah, tonight I would like, ah, how glad I’d be
Somewhere far and away to flee,
Somewhere far and away through the petals of
snow
Like a fluffy butterfly
To whisper to someone love’s tender word
Warm, beautiful, new, that others have rarely
heard.
All through twilight, snow silently falls
Drowsy and thick.
Tonight there’s someone I’d be glad to see,
But he’s not here. The road is empty a long
time now
Only the snowflakes flutter and fly
To white ground under the pale sky.
Ah, how hurtful when someone does not come,
Someone you are waiting for, as darkness
descends.
Desanka Maksimović
(Translated from the
Serbian. Translation ©
Slobodan Drenovac)
|